Damir Pirić, tuzlasnki producent i montažer s bogatim iskustvom u filmskoj industriji, upravo je završio svoj posljednji rad, dokumentarni film “Safet Zec: Put majstorstva.” Povodom premijere ovog filma na netom završenom Sarajevo Film Festivalu, razgovarali smo sa Damirom Pirićem o njegovom radu, izazovima s kojima se susreo i uticaju koji je ovaj projekat imao na njega.
Ovaj film predstavlja krunu njegove dugogodišnje karijere i saradnju s režiserom Gorčinom Zecom, s kojim je ranije radio na uspješnim filmovima poput “Protest u zemlji karijesa” i “Foxy Heads: Rock u doba izgovora.” Pirić je u razgovoru s nama podijelio svoja iskustva rada na filmu, izazove s kojima se suočio tokom produkcije, te kako je pristupio montaži kako bi na najbolji način ispričao priču o velikom umjetniku Safetu Zecu. Osim osvrtanja na trenutni projekt, Pirić nam je otkrio i da već razmišlja o budućim projektima, uključujući mogućnost prelaska na igranu formu, te planove za dalju saradnju s Gorčinom Zecom.
Poznat po svom strastvenom pristupu svakom projektu, Damir Pirić je kroz ovaj film uspio prenijeti autentične i emotivne aspekte života i djela slavnog umjetnika Safeta Zeca. Njegova posvećenost i pažnja prema detaljima posebno su došle do izražaja u produkciji i montaži ovog filma, koji slavi 80 godina Zecovog života i umjetnosti.
Kako je započela vaša saradnja sa Gorčinom Zecom? Rad na projektu “Safet Zec: Put majstorstva” je bio Vaš treći zajednički projekat?
Gorčin i ja smo radili zajedno na puno spotova, reklama ali i na dugometražnim dokumentarnim filmovima “Protest u zemlji karijesa” i “Foxy Heada – Rock u doba izgovora”. Već tokom rada na ta dva filma počeli smo intenzivno razgovarati o mogućnostima i opcijama produkcije filma o njegovom ocu, maestru Safetu Zecu. Ko bi to mogao režirati, producirati. Imali smo na raspolaganju jako puno arhivskog materijala, kako video tako i fotografija, novinskih članaka, kataloga. Stvari su se počele fino slagati, pa kada se u projekat uključio i naš poznati direktor fotografije Mustafa Mustafić sa svojom fantastičnom ekipom, imali smo sve uslove da krenemo sa produkcijom. Gorčin je preuzeo režiju filma a ja sam se bavio produkcijom i pripremao materijal za montažu.
Koji su bili najveći izazovi u produkciji i montaži ovog dokumentarnog filma?
Odmah smo znali da želimo napraviti malo slojeviti film koji neće samo biti faktografski, puka informacija; desilo se to tad i tad. Željeli smo da film bude i edukativan, zabavan, inspirativan i motivirajući za sve koji ga budu gledali. Dugo smo tražili pravi koncept koji će ispričati baš takvu priču. Film je sniman na više lokacija u BiH, Srbiji i Italiji najvećim dijelom što je dosta zahtjevno produkcijski. Nakon završetka svih snimanja, pojavio se još jedan “problematičan” momenat a to je; kako napraviti selekciju od mnogo sati vrhunskog materijala koje smo imali i snimili?! Mislim da je prva verzija filma koju smo smontirali bila skoro 3 sata. Ali s obzirom da Gorčin i ja već imamo jednu uigranu rutinu montaže i brzo donosimo neke odluke tako je i finalna verzija došla do idealnih 93 minute.
Kako ste se pripremali za rad na filmu koji prati tako bogat i dugotrajan umjetnički život?
Ogromna je prednost naravno bilo Gorčinovo iskustvo “iz prve ruke” sa svojim ocem. Gledali smo i čitali intervjue koje je Safet davao za razne domaće i svjetske medije. Ali mislim da je ključna stvar bila naši direktni susreti i razgovori sa Safetom. To je jedno posebno iskustvo, razgovarati sa osobom koja ima takav opus, takvu zanimljivu biografiju, ogromno iskustvo i znanje ali i karizmu velikog svjetskog majstora. Veliku pomoć smo imali od naše drage prijateljice Merima Spahić koja je vodila intervjue sa Safetom i radila sa nama na finalnom scenariju za film. Kako kažu, za uspješan projekt tri su stvarni bitne: “istraživanje, istraživanje i istraživanje”. Ovaj film je baš primjer koliko je istraživanje i dobra priprema važno za uspjeh filma.
Od Počitelja do Venecije
Možete li nam opisati proces snimanja filma na različitim lokacijama, poput Venecije, Počitelja i Srebrenice?
Sa produkcijske strane važno je prije svakog snimanja dobro istražiti lokacije i dobiti sve potrebne dozvole te obezbijediti adekvatan prevoz i smještaj za ekipu. S obzirom da su Gorčin i Safet italijanski državljani, uprava ali i filmska komisija grada Venecije su nam zaista izašli u susret i u najkraćem roku obezbjedili sve što nam je bilo potrebno za početak snimanja. Imali smo i sreću da u tom periodu našeg boravka nije bilo puno turista na ulicama Venecije pa smo uspjeli snimiti mnogo kvalitetnih kadrova.
Odlazak u Beograd i snimanje u Kući cvijeća, pored groba Josipa Broza Tita za mene je bilo jedno nostalgično putovanje koje je probudilo neka zanimljiva sjećanja. Osoblje Muzeja Jugoslavije nam je zaista pomoglo i izašlo u susret u svim našim zahtjevima. Počitelj i Srebrenica opet imaju svoje specifičnosti i uslove za snimanje. Oba mjesta nose svoju auru prošlosti kojoj morate iskazati poštovanje i prema kojoj se morate odnositi sa dignitetom i tokom snimanja ali i u montaži. Snimati u Sarajevu je produkcijski možda bilo malo lakše, jer smo tu nekako bili „na svom terenu“ ali s obzirom da je “količinski” najviše materijala snimano u Sarajevu imao je i taj proces svojih specifičnosti.
Kakav je bio vaš odnos sa Safetom Zecom tokom produkcije? Da li je njegova prisutnost uticala na vaš rad?
Ja sam Safeta lično upoznao prije nekih desetak godina, i to baš u Počitelju, u njegovom ateljeu. Od tog prvog susreta pa evo sve do danas mislim da smo postali dobri prijatelji. Ja sam koristio svaki trenutak da stalno nešto propitujem maestra o umjetnosti, o produkciji ali i o životu. Biti u blizini jednog takvog velikana je prilika da učiš, rasteš kao čovjek. Safet nam je pričao o svom životu, iskustvima, uvijek bio odličan domaćin kada god smo došli sa kamerom da snimamo ali mi smo zaista imali potpunu slobodu i njegovo puno povjerenje kada je u pitanju produkcija i koncept filma. Zbog toga je boravak i snimanje na svakoj lokaciji bilo opušteno, zanimljivo i kreativno.
Šta ste naučili iz ovog iskustva rada na filmu o jednom od najpoznatijih bosanskohercegovačkih umjetnika?
Dosta me je zanimao život u BiH u tom postratnom periodu, 50te i 60te godine. Taj period velike neimaštine i izgradnje ratom razorene zemlje, period u kojem Safet odlučuje da želi biti slikar. Kako se dolazilo do papira, olovaka, boja ali i informacija o likovnoj umjetnosti. To mi je sve bilo jako fascinantno. Također zanimala su me kretanja i trendovi u likovnoj umjetnosti u tom periodu 70ih i 80ih godina. Život u Beogradu, Sarajevu, Počitelju u to vrijeme. Moram biti iskren i reći da je i Počitelj za mene bio samo jedna lijepa ali tek povremena stanica za odmor na putu do i sa mora. Boraviti u Počitelju neko vrijeme i prošetati se tim zidinama, doći pred kulu Gavrankapetanovića i čitati i učiti o istoriji tog mjesta za mene je bilo važno iskustvo.
Stvaranje umjetničke baštine
Kako je izgledala saradnja sa ostatkom ekipe, uključujući Mustafu Mustafića i produkciju Panglas Sarajevo?
Zasta sve vrhunski filmski profesionalci sa velikom iskustvom. Na snimanjima smo sve vrlo brzo dogovarali, šta i kako ćemo snimati. Kao da radimo na petom zajedničkom projektu. Vrlo efikasno i spontano. U pauzama sam opet i ja imao puno pitanja za njih, kako je bilo raditi na ovom ili onom projektu. Biti producent je zaista konstatno učenje i skupljanje iskustava. Pojavljuju se razni problemi ali zahvajujući tim iskustvima koje dobijamo od kolega ili u praktičnom radu na terenu sve se brže i jednostavnije rješava.
Šta vas je najviše inspirisalo tokom rada na ovom projektu?
U punom nazivu filma, pored imena Safet Zec, stoji i “PUT MAJSTORSTVA”. Osim druženja, putovanja i upoznavanja vrlo zanimljivih ljudi tokom produkcije ovog filma, što je samo po sebi za mene bilo vrlo inspirativno, pratiti taj put majstorstva, od jednog malog dječaka iz Sarajeva koji je sanjao da bude slikar pa sve do rada za crkve u Rimu, Trevisu, druženja sa Papom… sve je to bilo nevjerovatno motivirajuće i inspirativno za mene lično ali i čitavu ekipu. Jednostavno se steče dojam da ako ste dovoljno uporni, imate jasnu viziju šta želite i kuda idete, onda je sve moguće. Nema prepreka, nema distrakcija, jednostavno idete putem koji ste sebi zacrtali potpuno posvećeni tome do cilja i rezultata. Inspirisani time i mi smo odabrali takav pristup radu na filmu i zaista smo zadovoljni rezultatom.
Film koji slavi život i djelo velikog umjetnika Safeta Zeca
Kako ste pristupili montaži filma i odlučili koje trenutke i priče iz Safetovog života treba naglasiti?
Na samom početku smo odlučili da nećemo razmišljati o trajanju filma, bitno je da priča bude ispričana na najbolji način. Ako sve stane u 60 minuta super, ako bude 100 minuta super i to. Druga važna stvar je bilo to što nismo imali nikakve rokove za finalizaciju. I u vezi toga smo se dogovorili; neka montaža traje koliko treba. Zaista nam je fokus bio na kvalitet filma.
Kada smo stvorili ove uslove onda je sve dalje bilo opuštenije. Imali smo vremena da pregledamo sve materijale, da mijenjamo, kombinujemo. Ovakav pristup nam je omogućio i da objektivnije biramo šta će ući u finale a šta moramo izostaviti. To što smo izostavili iz filma, nije obrisano zauvijek. Sav materijal koji nije ušao u film ipak ostaje u arhivi “Fondacije Ivanka i Safet Zec” i sigurno će biti iskorišten za neke druge svrhe.
Koju poruku želite da publika ponese sa sobom nakon gledanja filma “Safet Zec: Put majstorstva”?
Naša je želja da što više ljudi vidi ovaj film, posebno djeca i mladi. Kultura i umjetnost su prevažni za sve nas. Ne smijemo odustati pred navalom nekulture kojoj smo izloženi svaki dan. Ovaj film i inspirativna životna priča maestra Zeca sigurno mogu doprinjeti u jačanju svijesti o važnosti učenja, druženja, posvećenosti kulturi i umjetnosti. Siguran sam da će biti puno poruka koje će publika ponjeti sa sobom nakon gledanja filma ali vjerujem da će sve one biti pozitivne i inspirisati na neku lijepu i važnu akciju. Neko će možda poželjeti da bude slikar, neko da odputuje u Veneciju, neko da posjeti Počitelj ali i druge ljepote Bosne i Hercegovine.
Možete li izdvojiti neke nove projekte ili ideje na kojima trenutno radite ili koje planirate u budućnosti?
Nakon četiri dugometražna dokumentarna filma, sve više razmišljam o nekoj igranoj formi. Ima puno ideja, razgovaramo ali sve je za sada na nekom Stand By-u. Trenutno uživamo u ovom filmu i polako planiramo njegovu distribuciju u regiji ali i u svijetu.
Da li planirate ponovo sarađivati sa Gorčinom Zecom na budućim filmskim projektima?
Apsolutno. Već smo dobro uigrana ekipa sa dobrim rezultatima. Mi imamo svoj neki ritam planiranja i rada tako da ćemo sigurno odrediti par tema koje nas interesuju i koje ćemo početi da istražujemo za budući projekat.
Rad na značajnim dokumentarcima
Damir Pirić je poznat kao producent, režiser i montažer s bogatom filmografijom, posebno u dokumentarnom žanru. Neki od njegovih zapaženih radova uključuju:
- “Protest u zemlji karijesa” (2020) – Dokumentarni film koji prikazuje priču o sarajevskom punk/rock bendu Protest. Film je nagrađen specijalnom nagradom žirija na The Balkan New Film Festivalu u Štokholmu. Ovaj film ističe ljubav, muziku i bunt u kompleksnom balkanskom okruženju.
- “Rock’n’War” (2015) – Dokumentarac o tuzlanskoj rock sceni tokom rata, prikazan na Sarajevo Film Festivalu. Film je dobio nagradu publike i specijalno priznanje na dokuMfestu u Zenici, kao i nagradu publike na festivalu “Dok’N’Ritam” u Beogradu.
- “Foxy Heads: Rock in the Time of Excuses” (2022) – Dokumentarni film o sarajevskom rock bendu Foxy Heads, koji prikazuje život benda tokom njihovih koncertnih aktivnosti i svakodnevnih izazova.
Pored ovih filmova, Pirić je poznat i po radu na brojnim muzičkim spotovima, reklamama i drugim dokumentarnim projektima, čime dodatno obogaćuje kulturnu scenu u Bosni i Hercegovini.